Home
Pčelinjak, košnica, matica , radilica, trut, pčelarski alat, pčelarska oprema, tehnologija pčelarstva, pčelarski problemi i radovi postali su mi opsesija od 2000. godine kada sam dobio prvu košnicu s rojem pčela. Tako je to čovjeku kada zavoli pčelu. Neminovno postane pčelar.
Livno je moj grad, a rođen sam u selu Vidoši gdje stanujem i pčelarim..Posjedujem 50 LR košnica sive kranjske pčele (apis mellifica var. carnica Pollim). Nakon 10 godina učenja i prakse te stjecajem nekih okolnosti u životu odlučio sam svoj život više posvetiti pčeli tom pored čovjeka remek djelu Božjeg stvaranja.
Znam da će neki ljudi čitajući ovu stranicu reći kako nisam neki pčelar sa 50 košnica.
Broj košnica za mene i nije neki problem s obzirom da u svojoj radionici izrađujem sve dijelove košnica. Važna je volja ljubav puno učenja i rada i za koju godinu nadam se da ću biti veliki pčelar sa 100-200 pčelinjih društava i ponuditi tržištu sve blagodati pčelinjih i pčelarskih proizvoda, kao što su:
kvalitetan med,
čist propolis,
svježa matična mliječ,
svjež polen (pelud) i
još nekoliko pčelarskih delicija.
Položaj moga pčelinjaka
Moj pčelinjak nalazi se u selu Vidoši na 800 m nadmorske visine na padini okrenutoj jugo-zapadno u blizini moje kuće. Pčelinjak je zaštićen od bure, a i od jakog južnog vjetra. Zime su oštre, vjetrovite i duge. Proljeća su nestabilna sa jakim izmjenama toplog i hladnog vremena i kišovita. Ljeta su topla i suha. Jeseni su kišovite s naglim zahlađenjima i velikim razlikama u temperaturi između dana i noći.
Od pčelinjih paša su livada i vrijesak prizemljaš. U zadnjih 10 godina od kada pratim pašne prilike zamedi rijetko i livada i vrijesak prizemljaš.
Svoje pčele tretiram biološkim tvarima kao što su mravlja kiselina i oksalna kiselina. Satne osnove učvršćujem procrom žicom, a košnice bojim eko bojom. Priroda je nezagađena industrijom. Udaljen sam od glavnih prometnica, a ono malo poljoprivrede što se radi, radi se bez herbicida i pesticida pa svoj pčelinjak gotovo da mogu nazvati EKO pčelinjak.
Nadam se da ću pišući slijedeće stranice čitaocu pružiti mnogo dobrih informacija vezanih za pčelarstvo kao i konzumentima pčelinjih proizvoda tako da se poveća broj pčelara i dovede potrošnja meda na ovim našim prostorima BiH-a približno zapadnoj Europi.
Sve u cilju poboljšanja zdravlja i vitalnosti ovog našeg napaćenog društva, a to upravo pčelinji proizvodi mogu poboljšati ako ih više konzumiramo.
Naše društvo troši oko 1kg meda po stanovniku što je jako malo u usporedbi sa zapadnom Europom, a da o drugim pčelinjim proizvodima i ne govorim.
Rijetko će se čuti da netko uzima propolis za bolesti koje on izvanredno liječi.
Matična mliječ je čudo prirode dostupna čovjeku.
Polen je hrana sportaša.
Obavijest potrošačima pčelinjih proizvoda
Od koga treba uzimati pčelinje proizvode?
Najbolje je uzimati pčelarske proizvode od lokalnih pčelara u koje imamo povjerenje koji nam neće dati krivotvoren proizvod, a i zbog toga što smo u neposrednoj blizini biljaka na koje smo navikli pa je mogućnost za alergije na sastojke pčelinjih proizvoda vrlo mala u odnosu na uvozni med kao što je npr. kineski med od njihovih biljaka koje mi nismo nit vidjeli nit za njih čuli.
Pčelarske proizvode treba uzimati od pčelara koji se pridržavaju higijenskih uvjeta za vrcanje, pakovanje i čuvanje svojih proizvoda.
Treba izbjegavati med koji se prodaje daleko ispod cijene meda lokalnih pčelara. S takvim medom nešto nije u redu. Moguće je da je krivotvoren ili sadrži zakonom nedopustive tvari pa ga se vlasnik skidajući mu cijenu želi brzo riješiti.
Naša je zemlja industrijski ne zagađena i naše pčele većinom donose čisti med bez prisutnosti otrovnih kemikalija i zato je naš med cijenjen u Europi i tražen na zapadnom tržištu.
Kako pčelar zagadi pčelinje proizvode
Pčelar može namjerno ili iz neznanja zagaditi med s nedopustivim kemijskim tvarima koje med ne smije sadržavati. Količina kemijskih tvari koje se mogu naći u medu , a nisu prirodni sastojak meda su propisane zakonom.
Najčešće greške kod pčelara su prevelika i pre česta upotreba antibiotika kao i akaricida u ne adekvatno vrijeme kako bi zaštitio svoje pčele od nametnika i bolesti, pa ta sredstva znaju završiti u medu ,propolisu, vosku i znaju preći dozvoljene doze. Takav proizvod nije za upotrebu.
U vrijeme pčelinje paše neki podmukli pčelari znaju davati pčelama velike količine šećernog sirupa napravljenog od konzumnog bijelog šećera kojeg pčele miješaju s donesenim nektarom. Taj med sadrži premalo vitamina, minerala i kiselina i onih tvari koji med čini posebnom hranom. Loš je za ljudsku upotrebu jer je većinom nastao od konzumnog kuhinjskog šećera u kojem nema ništa drugo osim šećera.
Pčelar može zagaditi med ako vrši vrcanje, pretakanje, pakovanje i čuvanje meda u ne higijenskim uvjetima.
