Pčelarstvo

Proizvodi pčela
Radovi

Ostalo


 

     Lijekovi

 

     Sva živa bića podložna su bolestima, nametnicima i štetočinama pa tako i pčele imaju svoje bolesti, nametnike i štetočine koje slabe ili potpuno uništavaju pčelinja društva. Pojedini nametnici i bolesti ne samo da unište pčelinje društvo nego se bolest proširi i uništi čitavi pčelinjak.

    Čovjek je u svojoj stalnoj borbi protiv bolesti koristio razne lijekove. Iz početka bili su mu dostupni razni prirobni obično biljni pripravci, a kasnije razvojom kemije i tehnologije počeo je proizvoditi sintetičke lijekove i upotrebljavati ih i u zaštiti i liječrnju pčela od raznih bolesti i nametnika. Naj poznatiji i naj češće korišćeni su lijekovi protiv nametnika varroe destruktor. Ta varroa je toliko opasan nametnik da kod veće zaraženosti pčelinjeg društvada toliko iscrpi pčele da joj gotovo potpuno uništi imunitet na druge bolesti. Hraneći se zaraženom pčelinjom limfom (krvi) varroa je do kraja svog života izvor i prenosnik zaraze otvorenog i zatvorenog legla. Prelazeći sa pčele na pčelu i hraneći se njenom hemolinfom prenosi bolesti Američle i Europske truleži legla, krečnog legla, kamenog legla, nozemoze, pčelinje Akutne i Hronične paralize. Znači varroa jako brzo prenosi sve virusne i gljivične bolesti s pčele na pčelu i leglo. U borbi protiv varroe koriste se organska odnosno biološka srestva i sintetska srestva koja su u stvari insekticidi kojim se truju i uništavaju insekti u poljoprivredi.

Biološka srestva protiv varroe su:
- Mravlja kiselina,
- Oksalna kiselina,
- Mliječna kiselina,
- Timol,
- Eterična ulja.
 
Biološki pripravci protiv varroe su:
- BeeVital hive clean
- Binenwol
- Apilife var
- Apiquard
- KAS 81
 

 

Sintetički lijekovi protiv varroe
Naziv Djelatna tvar Naziv Djelatna tvar
Apiakaridim Dimovi Marvik Akaricid, flyvalinat
Apistan Akaricid, Flyvalinat PVC trake Milben-platten Perizin, kartonske plate
Apitol Sistemik prašak Mitak-20 Dimovi, Amitraz
Apivar Piretroid, Amitraz, PVC trake Percin Sistemik
Bayvarol Piretroid, Flymetrin,PVC trake Rotenon Selektivni ne sistemski insekticid biljnog porjekla
Central Dimovi, Amitraz Taktik ------
Gabon PA 92 Piretroid, Akrinatrin, daščice Takvio ------
Fenotiazin Dimovi Varamit Amitraz
Flumigid ------- Varidol Flyvalinat, daščice
Flyvalinat Akaricid, Flivalinat Varitan Dimovi
Folbex VA Dimovi, brompropilat Varolik Dimovi, Amitraz
Hemovar Amitraz,excipiensa Varonikol Dimovi

 

NEGATIVNO DEJSTVO NEKIH LIJEKOVA PROTIV VAROE NA PČELE


      Mnogo se zna o štetnom djelovanju sredstava za suzbijanje varoe na čovjeka. Ali, malo se govori i zna o istom takvom djelovanju spomenutih kemijskih agensa na pčele. Kroz literaturu se stidljivo provlači po koja rečenica na ovu temu. Najčešće se govori o štetnom djelovanju preparata na polaganje jaja od strane matice, ali se nigdje ne nalaze dokazi, jer se istraživači nisu bavili konkretno ovim problemom, već su sva zapažanja uzgrednog karaktera. Tako recimo, dr. Dušan Todorović 1989. godine piše da se u svom radu neće upuštati u razmatranje utjecaja fluvalinata na pčelinje leglo i pčele, već će o njemu govoriti samo sa aspekta efikasnosti na varrou. Moglo bi se zbog navedenog smatrati da se sve svodi na nivo pretpostavki. Ali, svakako da ovakav zaključak ne bi bio ispravan! Zato ćete ovdje moći da pročitate samo dokazane teze, koje će vas usmjeriti da razmišljate i o ovom aspektu suzbijanja varoe.
      Treba znati da se neželjeni efekt kemijskih sredstava protiv varoe ogleda u njihovom djelovanju na pčelinje leglo, odrasle radilice, trutove i maticu. Skoro svi insekticidi koje upotrebljavamo protiv varoe su prvobitno korišteni za suzbijanje štetočina na voću, vinovoj lozi, povrću i ostalim ratarskim kulturama. Zapažena je pojava njihove ne toksičnosti ili djelomične i "zanemarljive" toksičnosti po pčele. Tu pojavu nazivamo selektivnost insekticida. Tako se za apsolutno selektivne insekticide na pčelu obično smatraju amitraz, brompropilat, propargit (i preparati čiji su oni aktivna materija), dok u relativno selektivne spada recimo fluvalinat, aktivna materija plastičnih i drvenih štapića protiv varoe koji su još uvijek najpopularniji u zemljama gde nije došlo do rezistencije varoe.
     AMITRAZ (C19H23N3) (Bivarol, Mitac, Varamit, Hemovar, Varolik) je nesistemični akaricid i insekticid široko korišten u pčelarstvu još od početka osamdesetih godina. Posljednjih godina je skoro napušten, što zbog jeftinih i efikasnih lako primjenljivih štapića na bazi fluvalinata, što zbog pojave rezistencije na njega. Ali, u posljednje vrijeme, upravo zbog masovne i na pojedinim područjima katastrofalne rezistencije varoe na fluvalinat, nanovo se uvodi u upotrebu jer se posle dužeg neupotrebljavanja opet pokazao efikasnim. U uputi za njegovu upotrebu piše da je slabo toksičan za pčele. Zna se iz prakse i da njegovo korištenje na poljoprivrednim biljkama ne utiče štetno na pčele ili je taj efekt neznatan. Nauka ipak kaže da je srednja oralna smrtna doza za jednu pčelu 12 mikrograma, a kontaktna 50 mikrograma. Uz to je jako teško postići idealnu dozu ovog lijeka koja bi ubijala varoe, a ne bi smetala pčelama, tj. ne bi na njih djelovala štetno. Važan je i način upotrebe. Primjena amitraza kao vodene emulzije nije preporučljiva, bar što se tiče toksičnosti po pčele, jer nemamo kvalitetne raspršivače - dozatore. Tako se događa da se formiraju kapi rastvorenog amitraza na saću ili zidovima košnice, koje pčele popiju i odmah uginu. Posle ovakvog tretiranja se često događa da društvo vidno oslabi. I kod dimljenja, može se primijetiti bunovnost kod pčela, pojava grabeži zbog narušenog sistema odbrane i slično. Nekada ovi efekti mogu biti značajni, naročito ako se primjeni veća doza.
     COUMAPHOS (0,0-diethyl-0-/3-chlor-4-methyl-7 cumarinyl/thiophosphat) (Perizin, Apiprotekt) se pokazao kao jedan od opasnijih insekticida sistemika po pčele. Zato se nikako ne preporučuje pčelarima da samoinicijativno mijenjaju način upotrebe i dozu, jer greškom mogu da otruju društvo. Pokazalo se da od njega može da strada i izvjestan broj matica, mada to zvanično nije potvrđeno.
      CYMIAZOLIHYDROCHLORIDUM (derivat cymiazole-a - C12H14N2S) (Apitol) je efikasan organofosfatni sistemik. Po tretmanu obavezno obara izvjestan broj pčela, verovatno onih koje su prve usisale kapi leka, i tako ga same sebi predozirale, od 100-200 po jednom tretmanu. Srednja oralna smrtna doza je 18 mg po pčeli kod 48-satnog djelovanja.
     BROMPROPYLAT (C17H16Br2O3) (Folbex, sastojak Matisan-a) je za sada najmanje ozloglašeni lijek u literaturi što se tiče negativnog djelovanja na pčele. Doduše, prema Grobovu, Ivanovu, Sotnikovu i Sičevu iz Saveznog Instituta za eksperimentalnu veterinu u Moskvi, Folbex pri jesenjem ili ranoprolećnom davanju često dovodi do uginuća matice. Srednja smrtna koncentracija u litru vazduha ili vode pri 24-časovnom dejstvu je čak 183 mg po pčeli.
     PROPARGIT (C19H26O4S) (Omite, sastojak Matisan-a) je po svemu sudeći jako toksičan preparat, iako spada u insekticide apsolutno selektivne na pčele. U njegovom uputstvu za upotrebu u poljoprivredi piše da se 7 dana od primene, ljudima ne sme dozvoliti da rade u nasadu bez zaštitne opreme jer ima dugo rezidualno djelovanje. Takvo djelovanje verovatno ima uticaja i na pčele. Srednja smrtna kontaktna doza po pčeli iznosi 15 mg za 24 časa ddjelovanja, dok kontaktna doza od 18 mg po pčeli dovodi do 2% smrtnosti radilica.
     FLYVALINAT (C26H22CIF3N2O3) (Klartan, Mavrik, Varotom, Apistan, Apihelt) je predstavnik piretroida, insekticida prvobitno izdvojenih iz pojedinih biljaka, a kasnije i vještački sintetiziranih. Srednja oralna smrtna doza za jednu pčelu je 200 mg, a kontaktna 18,4 mg. Pčele neke piretroide dobro podnose. Tako su Koeniger i Fuhs među više oprobanih piretroida našli dva, fluvalinat i flumitrin, koji ubijaju varrou već kod 10 puta niže koncentracije od one koja ubija pčelu. Fluvalinat se danas prodaje u vidu plastičnih i drvenih letvica, gdje plastične pokazuju 3-4% veću efikasnost. Još tokom spomenutih istraživanja u Institutu za pčelarstvo u Oberursel-u, primijećeno je da pčelama smeta prisutnost fluvalinata u košnici. Pokazalo se da plastične trake sa fluvalinatom manje nadražuju pčele od drvenih, kod kojih se tu i tamo događalo da pčele čak napuste košnicu. Još 1988. godine je dr Gerhard Liebig iz Regionalnog instituta za pčelarstvo Univerziteta u Hohenheim-u upozoravao da ni izdaleka nije utvrđen rizik po pčele, uslijed korištenja fluvalinata protiv varoe. Poznato je da su stručnjaci Odjeljenja za pčelarstvo u Institutu u Liebefeld-u u Švajcarskoj utvrdili da tretman fluvalinatom ostavlja rezidue ne samo u medu i vosku, već i u samim pčelama. Tako je utvrđeno da ako plastične trake stoje neprekidno 13 mjeseci u košnici, u pčelama se deponuje 0,24 mg na 10.000 pčela, a ako također stoje 13 mjeseci, samo što se svakih mjesec dana stavljaju nove, onda se u pčelama deponuje 0,12 mg na 10.000 pčela. U prvoj grupi je veća vrijednost jer se smatra da se dugim stajanjem u košnici trake degradiraju i iz njih se oslobađa veća količina fluvalinata. Količine jesu minimalne, ali je i pčela veoma mali insekt, i nemoguće je da nema nikakvog djelovanja na nju.
      Pogledajmo još jedan aspekt djelovanja fluvalinata na pčelinju zajednicu. Američki istraživač Keith Delaplane je 1995. obavio jedno istraživanje u kome je koristio i trake fluvalinata. Na kraju je tvrdio da u njegovom eksperimentu nijedno od izvedenih tretiranja nije negativno uticalo na proizvodnju legla i količinu pčela. A da li je baš tako!?!
      Paul L. Madren iz Sjeverne Karoline, je provodeći mnogobrojna istraživanja na svom pčelinjaku, uzgred zapazio interesantno djelovanje fluvalinata na pčelinju zajednicu (American Bee Journal, oktobar 1995). Tretirao je dio društava plastičnim trakama sa fluvalinatom (Apistan) u jesen. Ostala društva nije tretirao ničim. Primijetio je da je u tretiranim društvima matica osjetno smanjila polaganje jaja, dok je kod netretiranih nivo zalijeganja i dalje održavan. Po uklanjanju štapića sa fluvalinatom, matice su nastavile sa uobičajenim normalnim zalijeganjem. Da bi se uvjerio u zapaženo, sada je tretirao netretirana društva. Sve se ponovilo. Matice u njima su smanjile polaganje jaja. Ova zapažanja bi svakako trebao da provjeri i neki institut za pčelarstvo. Ali, ako ovde ima i malo istine, a nema razloga ne vjerovati Paul ovim zapažanjima, koja uostalom možemo i sami da provjerimo, to bi značilo da stavljanjem traka sa fluvalinatom, smanjujemo broj položenih jaja i tako ometamo društva u razvoju, pa dobijemo zajednice manje snage. Također je i nekada masovno upotrebljavani fenotijazin izazivao smanjenje pa čak i prekidanje polaganja jaja za 1-4 dana. Interesantno je da su tretiranje ovim lijekom bolje podnosile pčele srednjeruske i kranjske rase, nego kavkaske i italijanske. To upućuje i na njihovu eventualno veću otpornost i na druge preparate. Istine radi, poznato je da je tokom desetogodišnjeg proučavanja Mavrik-a (223 g fluvalinata na litar) u laboratorijskim i poljskim uvjetima djelovanja na pčele prilikom tretiranja raznih poljoprivrednih kultura ustanovljeno odsustvo njegovog utjecaja na smrtnost i dužinu života pčela, kao i na aktivnost sakupljanja polena (S.Storck-Weyhermiiller, 1994). Detaljnije analize utjecaja fluvalinata unešenog u košnicu na pčele nisu rađene.
Grobov, Ivanov, Sotnikov i Sičev također tvrde da je veoma važan i starosni sastav pčelinje zajednice, što se tiče otpornosti pčela na djelovanje insekticida. Mlade pčele su manje otporne. Tako je za uginuće pčele u periodu kasne zime potrebno za 75,3% više aktivne supstance Folbex-a nego u jesen. Također je i mnogo veća razlika između smrtne doze za pčelu i varrou u jesen, pa je tada tretiranje mnogo sigurnije po pčele (u jesen je odnos 7,9 a u kasnu zimu i rano proljeće 2,3).
      A ako su već mlade pčele manje otporne, logična je pretpostavka da su nježne mlade larve najosjetljivije na djelovanje insekticida, što znači da i na taj način unazađujemo društva.
      Prema dr Dušanu Todoroviću, tretiranje insekticidima u jesen, tj. kasno lijeto, iako predstavlja idealan trenutak zbog nedostatka legla, može imati utjecaja na formiranje masno-proteinskog tkiva pčela. Zato je moguće da masovna primjena ovih sredstava u jesen prouzrokuje da pčelinja zajednica i ne dočeka proljeće.
      U svakom slučaju, kao što se da zaključiti, nema preparata-insekticida protiv varoe koji na pčelu u većoj ili manjoj mjeri ne djeluje štetno. To su uglavnom otrovi koji djeluju na nervne ćelije. Kako oni točno utiču na pčelinji nervni sistem, sakupljanje meda i polena, odgajanje legla, dužinu života pčele, oplodnju matice, ponašanje trutova i slično teško je precizno odrediti bez namjenskih naučnih istraživanja. A njih, bar za sada, nema u za pčelare dovoljnom broju, koji bi zadovoljio njihovu znatiželju i pomogao im konkretnim upustvima da svoje pčele što manje dovode u stanje stresa unošenjem insekticida u košnice.

Citat s interneta                  

Na vrh