Med je gusta slatka tvorevina pčela medarica koju prerađuju iz nektara. Pčele nektar sakupljaju u prirodi iz cvjetova raznog
drveća i trava i takav med nazivamo cvjetni med. Ako prikupljeni med bude većinom od jedne biljke med dobiva boju okus i miris koji daje ta biljka pa takav med nazivamo po imenu te biljke Poznati takvi medovi su: bagremov med, kestenov med, lipov med, vrijeskov med, kaduljin med i drugi medovi. Ovakvi medovi pored hranjive vrijednosti imaju i znatna ljekovita svojstva. Bolest koju med liječi zavisi od osobine biljke od koje je nastao.
Bagremov med Izuzetno bistar, gotovo proziran, med. Poznat je kao blag i prihvatljiv kod navikavanja djece na korištenje meda. Pomaže kod nesanice, smirivanja i opuštanja organizma i otklanja posljedice nagomilanog stresa. Preporuča se uzimanje s čajem od kamilice jer se tako pojačava djelovanje meda i čaja Zbog svojega blagog i neutralnog djelovanja pogodan je za zaslađivanje kave i drugih napitaka. Zbog svojih osobina ubraja se u najcjenjenije vrste meda. Mjesecima ostaje u tekućem stanju i sporo kristalizira zato što u sastavu sadrži više fruktoze od glukoze. Pčele dobro i uspješno prezimljuju na bagremovu medu. Jake i obilne bagremove paše za pčele nalazimo gotovo u svim krajevima naše zemlje.
Kestenov med većinom je tamne boje boje, gorkasto oporog okusa i intenzivnog mirisa. Preporuča se kod želučanih tegoba, gastritisa i čira želuca. Med kestena ima izvanredno djelovanje u oporavku kod žutice, poslije operacije žuči. Preporučuje se uzimanje s čajem od stolisnika, kamilice, šipka i majčine dušice.
Lipov med žuto zelenkaste boje, ugodne i intenzivne arome lipe, blago kiselkast. Mada može biti bistar, gotovo proziran, ugodna mirisa i vrlo blaga okusa Pomaže kod prehlada, gdje je poželjno preznojavanje organizma.Pomaže kod upala dišnih i probavnih organa te nekih bubrežnih oboljenja. Veliko značenje ima u izbacivanju štetnih tvari iz organizma jer pojačava metabolizam. U kombinaciji sa lipovim čajem postiže još bolji učinak. Osobe sa srčanim i krvožilnim tegobama trebaju biti oprezne kod uzimanja ovoga meda.
Vrijeskov med od vrijeska prizemljaša je zelenkaste boje a često i crvenkaste što zavisi od primjesa drugog bilja. Ugodnog je mirisa i laganog okusa, Djeca ga vole više od drugih medova. Pomaže kod svih vrsta kašlja. Naročito je dobar u kombinaciji sa vrijeskovim čajem kod kašlja pušača i iskašljavanja sluzi iz dišnih organa. Dobar je i protiv reuma. kristalizira za 8-10 mjeseci u sitne kristaliće.
Med koji je nastao od više vrsta bilja gdje ni jedna biljka ne prevladava nazivamo cvijetni ili livadski med.
Cvjetni (livadski) med Ovisno o sastavu može biti raznih boja i gustoće. U proljeće je svjetlije boje, a krajem ljeta je obično tamniji. Po svome sastavu potječe od više vrsta biljaka (monofloran) i stoga je i njegova djelotvornost široka. Koristi se za reguliranje probave, poboljšava rad jetre. Preporuča se djeci u razvoju, ali i starijim osobama.
Medljikovac nastaje sakupljanjem i preradom slatkog soka sa lišća drveća. Sok se ponekad luči sam na rubovima listova ili nastaje kao slatka izlučevina biljnih ušiju.. Medljikovci su priznati kao kvalitetni medovi bogatiji mineralima i 13 puta u odnosu na druge medove. Obično su jače arome i intenzivnijeg mirisa. Naša hrastova medljika, ovisno od godine, je izuzetno tamne boje - gotovo crna, i preporučamo ju kod slabokrvnih osoba kojima nedostaje minerala u organizmu. Brzo kristalizira čak i u saću pa ga je potrebno na vrijeme vrcati.
Med od hrastove medljike tamnocrvenkast je, gust i rastezljiv, slaba mirisa po hrastu, opora okusa, pali u grlu. Izuzetno je antioksidativno srestvo. U nas je manje cijenjen, ali je traženi izvozni artikl.
Med od bukove medljike je sličan kao i hrastov ali ima nešto blaže izražene karakteristike.
Ekspresni med Nastaje kada pčele prerađuju sokove i sirupe od raznog voća, mlijeka ili jaja.
Takav med je u Hrvatskoj zabranjen ali je poznat u EU a naročito u Rusiji koja je najveći proizvođač takvog meda.
Sastav meda
Glavni sastojci meda jesu šećeri i oni čine 95-99% suhe tvari ovisno o vrsti. Zatim u medu nalazimo vodu, bjelančevine, vitamine, enzime te razne minerale.
Šećeri u medu su:
1. monosaharidi:
fruktoza i glukoza
2. disaharida:
maltoza, turanoza, izomaltoza, saharoza, maltuloza, izomaltuloza, nigeroza, trehaloza, glutiloza, lami-narbioza, entibioza.
3. oligosaharida:
erloza, panoza, maltotrioza, kestoza, izomaltobioza, melecitoza, izopanoza.
Kiseline u medu:
Mravlja kiselina , oksalna, jantarna, limunska, vinska, mliječna, glukonska, piroglutaminska, maleinska, valerijanska i benzojeva kiselina.
Vitamini su sastavni dio meda, njih nalazimo u vrlo malim količinama, nedovoljnim za potrebe ljudskog organizma.
Vitamini u medu su:
vitamin C, B kompleks, niacin, pantotenska kiselina, biotin i folna kiselina. Količina vitamina u medu ovisi iz kojeg cvijeća pčele prikupljaju nektar, količini peludi, stanju i zrelosti meda te o njegovu načinu čuvanja.
Mineralne tvari u medu su: silicij, aluminij, željezo, kalcij, magnezij, natrij, kalij, mangan, bakar, krom, nikal, cink, kobalt, antimon, olovo, fosfor. Količine mineralnih tvari ovise o vrsti meda i podrijetlu.
Prehrambena vrijednost meda
100 grama meda sadrži:
-energetska vrijednost: 320 kcal
-proteini: 0,3 g
-ugljikohidrati: 75 g
-ukupne masti: 0,0 g
-prehrambena vlakna: 0,210 g
Osobina prirodnog meda je da kristalizira.
Vrijeme za koje će med kristalizirati i kakvi če ti kristali biti ovisi od vrste meda i uvjeta u kojim ga čuvamo.
Ukoliko je med kristalizirao, a želimo ga upotrijebiti u tekućem stanju dovoljno je med zagrijati na 40 stepeni selzijusa i za neko vrijeme ponovo će postati tečan.
Med nije preporučljivo zagrijavati na visokim temperaturama jer će visoka temperatura uništiti neke od njegovih vrijednih sastojaka i proizvesti HMF.
propolis